U ovom istraživanju je napravljen pokušaj da se definiše postupak kojim bi se obezbjedile optimalno distiktne grupe učenika, uzimajući u obzir morfološku strukturu tijela, kroz koji će se definisati eventualne razlike u eksplozivnoj i repetitivnoj snazi. S tim ciljem na uzorku od 269 učenika uzrasta 12 godina + 6 mjeseci su izmjerene tri morfološke mjere (visina, tjelesna masa, kožni nabor) i pet motoričkih testova za procjenu eksplozivne i repetitivne snage. Najprije su primjenom K-means klaster analize definisane tri distinktne grupe ispitanika u svakom pojedinačnom antropometrijskom segmentu, sa niskim, prosječnim i visokim vrijednostima. Na osnovu maksimalnog broja mogućih kombinacija prethodno definiranisanih grupa ukupnog uzorka učenika, utvrđene su tri grupe sa različitim morfološkim strukturama tijela i to: 104 učenika sa niskim vrijednostima, 113 učenika sa prosječnim vrijednostima i 52 učenika sa visokim vrijednostima u sve tri antropometrijske mjere. Kroz ovako definisane grupe učenika utvrđivane su eventualne razlike u izmjerenim testovima eksplozivne i repetitivne snage. Na osnovu dobijenih rezultata može se konstatovati da je grupa sa niskim vrijednostima morfoloških pokazatelja (visina, tjelesna masa, kožni nabor) postigla najbolje rezultate u testu za procjenu repetitivne snage ruku (MSKL), grupa sa prosječnim vrednostima u testovima za procjenu eksplozivne snage (MSDM i MT20V), dok u ostalim testovima nije bilo statistički značajne razlike između distinktnih grupa.
Definisanje potencijalnih mogućnosti za manifestaciju određenih motoričkih sposobnosti, na osnovu ovih morfoloških pokazatelja za svaku uzrasnu kategoriju učenika, omogućilo bi se primjenom malog broja antropometrijskih mjera. Svrstati određenog učenika u odgovarajuću (za njegove afinitete) grupu i omugućiti mu realizaciju takvog posebnog programa rada koji bi dao nejefikasnije usavršavanje njegovih kvaliteta.
