Cilj istraživanja bio je da se ispita efikasnost primjene teorijskog modela u normalizaciji rezultata testova motoričkih sposobnosti u svrhu neutralisanja uticaja tjelesne mase na ispoljavanje mišićne snage pri izvođenju različitih vertikalnih skokova. Uzorak ispitanika činilo je 60 košarkaša koji u svojim timovima igraju na pozicijama krilnog centra i centra. Nezavisne varijable bile su tjelesna masa, tjelesna visina i procenat masnog tkiva, dok su zavisne varijable podijeljene na varijable koje direktno i indirektno procjenjuju mišićnu snagu pri izvođenju različitih vertikalnih skokova. Rezultati testova motoričkih sposobnosti normalizovani su koristeći teorijski predviđen eksponent b=0,67 za direktnu procjenu snage mišića, dok je za indirektnu procjenu snage mišića korišten eksponent b=0. Na osnovu dobijenih rezultata zaključeno je: 1) prije normalizacije rezultata testova vertikalnih skokova postoji umjerena pozitivna povezanost između rezultata testova direktne procjene mišićne snage i tjelesne mase (0,44; 0,38) i 2) izostala je povezanost između testova indirektne procjene mišićne snage i tjelesne mase (-0,09;-0,14). Nakon primjene teorijskog modela u normalizaciji rezultata zabilježeno je smanjenje koeficijenta korelacije između testova direktne procjene mišićne snage i tjelesne mase (-0,08;-0,14). Koeficijenti korelacije u testovima indirektne procjene mišićne snage ostali su nepromijenjeni (-0,09;-0,14). Na taj način dobijeni su rezultati mišićne snage u vertikalnim skokovima nezavisni od tjelesne mase.
