U polju farmaceutske tehnologije, nanofarmaceutski preparati/nanofarmaceutici su
trenutno tema koja se najviše ispituje i koja najviše obećava. Primjenom materijala zasnovanih
na nanotehnologiji, kao nosača za isporuku lijekova, mogu da se poboljšaju njihove
farmakološke osobine, mijenjajući farmakokinetiku i distribuciju ljekovitih supstanci u
biološkoj sredini. Ovaj pristup je naročito koristan u isporuci lijekova u tumorska tkiva. Zbog
svojih karakteristika, nanofarmaceutici imaju mnoge prednosti u odnosu na konvencionalne
preparate u hemoterapiji. Najveća prednost je ciljana isporuka lijeka do tumorskog tkiva, što za
rezultat ima smanjenu sistemsku toksičnost, koja je najistaknutija mana konvencionalne
hemoterapije. Zahvaljujući klinički postignutom uspjehu, poslednjih godina, od svih
nanonosača, najviše pažnje i najveću primjenu, postigli su liposomi i micele. Na tržištu je
komercijano dostupno više različitih nanofarmaceutika sa ljekovitim supstancama iz
farmakoloških grupa kao što su antineoplastici, anestetici, analgetici, antibiotici, a najčešće su u
slijedećim farmaceutskim oblicima: prašak za rastvor za infuziju, suspenzija za injekciju i
emulzija za injekciju. Takođe, veći broj nanofarmaceutika je u različitim fazama kliničkih
ispitivanja. Ipak, regulatorna tijela do sada nisu ponudila konkretne informacije o ispitivanjima
njihovih karakteristika, kontroli kvaliteta i pitanjima bezbjednosti nanofarmaceutika, koje su
farmaceutskim kompanijama neophodne u procesu razvoja i pripremi dokumentacije za
registraciju nanofarmaceutika, što otežava/odgađa pojavu većeg broja novih lijekova iz ove
grupe.
