Drapiranje je trodimenzionalna pojava koja nastaje kad se tkanina zbog svoje mase preoblikuje u nabore,
pričem dolazi do velikih pomaka te malih deformacija uzrokovanih istezanjem, smicanjem i savijanjem. U
realnoj okolini ova se pojava najčešće povezuje s padom odnosno podatnosti odjeće, što je jedan od bitnih
elemenata estetike i izgleda odjeće. Drapiranje se objektivno vrednuje parametrima kao što su koeficijent
drapiranja, broj nabora, dubina nabora, razdioba nabora i sl. Cilj rada bio je istražiti odnos između
parametara svojstava savijanja i smicanja vunenih tkanina, koji su vrednovani FAST i KES FB mjernim
sustavima, i parametara drapiranja kao što su koeficijent drapiranja i broj nabora. Također je analiziran
odnos sposobnosti oblikovanja tkanine, koja predstavlja mjerilo preoblikovanja iz dvodimenzionalnog
oblika tkanine u trodimenzionalani oblik odjeće. Analiza rezultata pokazuje da s povećanjem vrijednosti
svojstava savijanja rastu vrijednosti koeficijenta drapiranja, bez obzira na način određivanja pojedinog
parametra i vrstu primijenjene mjerne naprave. Odnos analiziranih svojstava savijanja i smicanja te
sposobnosti oblikovanja na koeficijent drapiranja i broj nabora vrednuje se Pearsonovim koeficijentom
korelacije, potvrđenog t-testom. Iz statističke analize koeficijenta drapiranja i broja nabora sa svojstvima
savijanja utvrđenim pomoću FAST mjernog sustava, vidljiva je srednje pozitivna povezanost za koeficijent
drapiranja, a negativna za broj nabora. Povezanost smične krutosti je pozitivna sa svim analiziranim
parametrima drapiranja. Također je dobiveno da je vrijednost koeficijenta drapiranja značajno povezana s
vrijednostima svih analiziranih svojstava utvrđenih KES-FB mjernim sustavom. Izračunima sposobnosti
oblikovanja po FAST metodi i Niwa nije uočena povezanost s koeficijentom drapiranja. Također je
utvrđeno da kombinirani parametri svojstava savijanja različitih površinskih masa nemaju direktan utjecaj
na analizirane parametre drapiranja vunenih tkanina.
